Mnogi od nas imaju svoj omiljeni kafić gdje ispijaju kavu i s barmanom izmjene par riječi i poneki osmjeh, prije nego li će krenuti u novi dan. Taj svojevrsni ritual može se ponekad prekinuti da bi se iz raznih razloga krenulo u potragu za nekim novim kafićem koji nam više odgovara.

Možemo naići i na neugodne situacije: i zaista, nema ničeg goreg od ispijanja kave u ambijentu koji je ravnodušan prema onome što je gostu potrebno. Ili kad nam na primjer posluže kavu koja bi trebala biti espresso, ali mu nije ni nalik: krema smećkasto nagorjele boje ili je čak i nema, a šalica je hladna, s dnom koje se prilično dobro nazire... Sve su ovo jasni znaci barmanovog nedostatka pažnje i profesionalnosti. Talijanski barmani vrlo dobro znaju da potrošnja kave moze doseći i preći četvrtinu ukupne zarade lokala.

Nije dakle pretenciozno tvrditi da je baš klasična salica pokretni motor kafića. Stoga nebriga oko odabira sirovina, mješavine, ili kod kupnje kvalitetnog mlinca, ili profesionalnog stroja, a naročito kod održavanja strojeva koje upotrebljavamo biti će uvijek na štetu onoga koji drži kafić.

Potpuno zadovoljstvo potrošača nagrađuje kako barmanov trud tako i trud proizvođača mješavine, a uspješna "pretvorba" doze kave u šalicu espressa je ključna. Ako joj barman ne posveti potrebnu pozornost, uzaludni su svi napori onoga koji kavu prži da bi dobio što kvalitetniju mješavinu: odgovornost za uspješnu kavu leži na obadvojici.

Sasvim sigurno zanimanje barmana nije lagano, ali kao i u svim profesijama, pa i onoj pržitelja kave, zadovoljstvo nastaje spoznajom da smo učinili zadovoljnim vlastitog klijenta. S par riječi, osmjehom, poslužujući ga izvrsnom šalicom kave.

Copyright Jazz Café 2012.